Sad konačno znam kak’ je baba trla lan!

Drveni se kotač poslušno okreće tjeran snagom moćne rijeke čije se kapi skupljaju na njegovim mahovinom prekrivenim daščicama pa padaju natrag u brzi Murin tok. Malo cvili, a malo škrguće taj ploveći mlin izgrađen po uzoru na devedesetak njih u kojima se prije drugog svjetskog rata ovdje proizvodilo brašno. Povratak u prošlost u slovenskim Ižakovcima tijesno je vezan s povratkom prirodi. Zeleni šumski hlad kraj rijeke dom je tkalačkoj radionici koja pripovijeda priču o izradi lanenih tkanina, od biljke što na poljima raste do lagane i udobne bijele tkanine koju su odijevali büjraši, ljudi koji su se borili s Murinim tokom što je plavio usjeve i odnosio živote. Lan je trebalo sijati, žeti, sušiti, češljati i tući, dok je divlju rijeku trebalo usmjeravati polaganjem betonskih blokova ne bi li tekla bez izlijevanja.

Mi smo büjrašje, oj, mürski büjrašje,
mij zbüjramo, oj, vse jarke,
pauše sekamo, z ladjof vozimo,
volcne delamo, je v Müjro mečemo
pa gda šouder sejamo, ga v šejflaj vozimo,
kubike delamo, je v Müjro mečemo.

Stihovi büjraške himne odzvanjaju Otokom ljubavi uz Muru, gdje se doručak büjraša savršeno slaže s ljubavnim napitkom… na otvorenoj vatri prepečen raženi kruh namazan češnjakom i kosanom masti (zasekom) s rakijom zaduženom da ljubav čim brže pronese tijelom poput splavi koja današnje putnike prenosi s jedne na drugu obalu Mure.

Priča o murskim büjrašima

mlin Ižakovci

Taj mali murski raj nalazi se samo sat vremena vožnje od Varaždina, grada koji broji mojih gotovo pola stoljeća životnog staža. Tako blizak, a meni istovremeno nepoznat kraj upoznajem u sklopu Interreg programa prekogranične suradnje povezivanja zelene turističke ponude Pomurja i Varaždinske županije. Za Dobrovnik i Veržej znam, no ne znam puno o tom kraju dok o Varaždinu i Ludbregu znam nešto više, ali sam svjestan da je tu još puno prostora za učenje, otkrivanje i uživanje.

Samo koju minutu vožnje od Otoka ljubavi lako ćete se zaljubiti u Luštovom raju rajčica, a glad utažiti u Lipotu, gostioni u kojoj jelo možete naručiti i na mađarskom jeziku. Dva milijuna orhideja, koliko ih godišnje proizvedu u Oceanu orhideja u Dobrovniku, dovoljan su razlog za zaustavljanje i odmor u tropskom vrtu uz četiri stotine različitih biljnih vrsta koje je tamo moguće pronaći… a neke od njih i ponijeti kući.

Škrat Blagodejnik

Pustolovski park – Bukovniško jezero

No, najsretniji sam kad s putovanja mogu donijeti dobar osjećaj, kad se napunim dobrom energijom, što ne bi trebalo biti teško u Parku prirodnih energija kraj Bukovniškog jezera. Kažu da energetskih točaka tamo ima čak 26. Boravak uz njih otklanja različite boli, alergije, smetnje… ma, čudo jedno! Vjerovali u te točke ili ne, vjerovali u čudesne patuljke i šumske vile ili ne, svakako je divno provesti neko vrijeme u prirodi, naročito ljeti kad posebno cijenimo debeli hlad i šumske izvore pitke vode. Adrenalinski park sa šezdesetak izazovnih prepreka na kojima puls poskoči do neba samo je slatkiš za desert ponude Dobrovnika.

lončarstvo Veržej

A Veržej? Tamo su u akademiji rukotvorina Obrtničkog centra DUO stvorili mjesto na kojem možete pokušati zaigrati uloge Demi i Patricka iz filma Duh, naučiti o lončarstvu, čipkarstvu, izraditi sami svoj suvenir i utvrditi gradivo stare slovenske poslovice: „Vaja dela mojstra če moster dela vajo“. Kad se nakon napornog dana umorite, savršeno mjesto za san nude zemljanke, drvene kućice ukopane u zemlju i prekrivene slamom.

Eto, sad znam kak’ je baba trla lan, a i kamo ću se uskoro ponovno zaputiti ponoviti gradivo. Kad ti se neka osoba posebno dopadne, želiš što više vremena provesti s njom. Isto je tako i s mjestima, rado se vraćam na mjesta gdje se osjećam dobro. Odlazim prošetati šumom uz jezero, provjeriti energiju meni interesantnih točaka, pojesti fini klipić koji oni tamo zovu perecom i napuniti tijelo energijom potrebnom za nove izazove što ih sam sebi spremam.

I… vezat ću se na kojem god sjedalu u vozilu sjedio. Slovenskoj je policiji, baš neobično, stalo da svi putnici u vozilu budu vezani. Čitamo se uskoro i u priči s ove strane granice. Granice koja nam, nadam se, uskoro neće biti potrebna.